Prelazak na Pravu obalu https://blog.dnevnik.hr/prelazak

četvrtak, 10.07.2008.

Idem naprijed (3)

Maloprije sam napisala u komentaru kako ne mogu pisati post jer sam zaboravila lozinku i bilo mi žao što time nisam mogla nastaviti sa svojom pričom. I na kraju sam nekako uspjela doći do nove lozinke i evo me, pišem. :)

Hvala na mailovima koji su me ganuli jer su napisani iskreno i jako ste mi pomogli i ohrabrili.

Idem polako dalje.
Želim ostaviti mjesta svojih padova i ići dalje.

Shvatila sam nešto jako važno. Opće poznata činjenica.
Mrak se ne rastjeruje.Samo treba upaliti svjetlo.

Neću napraviti ništa ako se svojim snagama pokušavam izvuči iz grijeha koji me stalno napada. Naprotiv, što više o tome razmišljam, više se uplićem i prije ću opet pasti nego se izvući. S grijehom ne treba raspravljati, grijeh nije vrijedan analiza, dubokih ramišljanja. Ništa od toga. Treba mu samo okrenuti leđa tako da se opredjelimo za Boga, za Njegove zapovijedi koji su postojano svjetlo u mračnom labirintu.

Zli je vrlo lukav i inteligentan i jedva čeka naše pokušaje da sami uđemo u koštac s napastima. Mislim da se uvijek ko´ lud veseli kada nas vidi takve jer zna da će nas opet prijeći i još dublje povući.

Ja sam uvijek, iznova donosila odluke da ću biti jača i uvijek pokušavala sve samo da se izvučem. To me je nakraju odvuklo u oholost i imala sam jako iskrivljenu sliku o ljudskoj seksualnosti, nešto od čega sam bježala, izbjeavala jer me je bolno podsjećalo na ranu koju sam sve dublje potiskivala. Ali unatoč mojim naporima da se oslobodim takvih slabosti, nije išlo.

Na kraju sam jako tresnula. Nakon obraćenja to je bio prvi put da sam razmišljala da odustanem od Boga, da se ovaj put ne vraćam. Ne zato što želim biti dalje od Boga nego zato što sam umorna od sebe same i što nemam više nimalo snage da mu dolazim takva. Htjela sam Boga poštediti. I opet se sve svelo na ja ovo, ja ću, ja,ja.

Iako na dnu, slomljena, i dalje sam željela sve imati pod kontrolom.I kada sam to shvatila, nešto se u meni pomaknulo, bolje reći nešto se slomilo- moje ja. I nastupila je velika tišina koja je dugo trajala i koja je bila tako jaka da se kroz nju probijalo jedno posebno i drago svjetlo od Božjeg osmjeha.

Dotaknula me je istina koja me je rasplakala suzama izgubljenog i ponovo nađenog sina.
Bog me voli i onda kada sam grešna, slaba i tada sam dostojna Njegove ljubavi. Od početka postojanja nosim Njegov znak i ništa to ne može promjeniti.

Dočekao me ja kao što je onaj otac dočekao svog rasipnog sina. Sa radošću i gozbom.

I s Njim idem dalje otvarajući srce Njegovim riječima, Njegovoj dobroti i samo biti u Njegovoj blizini, mene liječi, čisti, obnavlja.

petak, 27.06.2008.

(2)

Dragi prijatelji,
hvala vam.

Svaka riječ mi je kap za suho srce.

Rasplakala sam se čitajući komentare. Drhtala sam dok sam pisala svoju muku pitajući se pa što ja to izvodim, što ja hoću.
Znam što hoću.. mir i spokoj.



Možda bi mi bilo lakše da nikada nisam srela Boga i onda bi sada u Njemu našla izlaz. No najveća muka je što i nakon što sam krenula za Njim, moje slabosti su ostale. I uvijek se vraćam Njemu, Uvijek. Ali ovaj put... ovaj put sam bila tik do odustanka, htjela sam se pozdraviti s Bogom i krenuti svojim putem sjena jer je prestrašno čeznuti za Njim a stalno posrtati. Ljubiti Nekoga i u isto vrijeme Ga vrijeđati i ranjavati grijesima.

Ovaj put sam ostala dugo ležati u tišini, klonula. No iako se činilo kao pogrešna odluka, ipak se nešto dobro dogodilo.Bila sam iskrena prema sebi i prema Bogu. Otkrila sam kako sam ohola i kako se sama pred sobom pretvaram da sam bolja nego što jesam.. svjetlo je bilo sve jače jer Istina nas slama, ranjava, ruši, umiva suzama jada... ali Istina na kraju oslobađa.
I kroz tu tišinu bez nekih odluka za ustajanjem, ja sam upoznavala sebe, možda prvi put vidjela stvari kakve jesu.Vidjela sebe kakva jesam u onom dijelu u koji se ne usudim pogledati pa onda se oslanjam na iskustva drugih, samo da se ne moram suočiti sa svojom ranjenom dušom u kojoj ne znam ni sama što se skriva.

Priče o nagonu koji svaki normalan čovjek ima, dobivaju novo značenje kada se uzme u obzir da samozadovoljvanje nije proizašlo iz nagona nego iz duboke ranjenosti i uvijek je znak nereda i nesređenosti.
U ničemu ne želim sebe opravdavati. Moja mi savjest jasno progovara da sam u grijehu i to me boli. No dašak utjehe dobila sam kada sam počela gledati u uzrok a ne u posljedicu.

Ja se borim. Molim. Psalme čitam na glas, Želim biti čista. Molim i sa prijateljima.
I pitala sam se od kuda se prišuljao neprijatelj. I otkrila sam. Dečko kojeg sam jako voljela se oženio. Znala sam to otprije ali baš prije par dana je do mene došla njegova slika s vjenčanja. Bila sam hrabra izvana, osmjehnula sam se i nastavila dalje. I tu je moj problem. NIsam sebi priznala koliko me je to dotuklo jer sam sebi i drugima pokazala koliko sam jaka a to je laž. Duša je u meni vrisnula, nisam imala mira ali nisam to htjela povezati s njim. I na chat sam otišla zato jer sam bila u tom trenutku najosamljenija na svijetu. Ma to je prestrašno. Ja sam bila gladna nježnosti i nečije pažnje koju sam dobila preko nekog nepoznatog. Na sve sam bila spremna pristati samo da manje boli, samo da utišam taj krik u sebi zbog ostavljenosti.

Praznina koja je vrlo brzo uslijedila, boljela me je jače od krika od ostavljenosti. Nije isto ostati bez čovjeka i ostati bez Boga.
Poslije sam razmišljala sreća da je bio chat a ne susret u živo jer bi me taj netko u takvom mojem stanju vrlo lako mogao dobiti za tjelesni odnos...joj ...ne smijem ni pomisliti na to.

Vjerujem u Njegovu Ljubav koja je jača od svih mojih ponora u koje upadam.
Još uvijek mi je teško doći k Njemu. Još uvijek mi je teško povjerovati da me i ovakvu ljubi.

Vjerujem da me Isus može spasiti i prenijeti na Svoju stranu.
I znam da mi predstoji vrijeme borbe sa sobom, svojom oholom naravi i borbe sa tijelom.
I znam da ima smisla boriti se jer se sam Bog s nama bori za nas.

Jedva čekam ispovijed. I molim da Bog blagoslovi mog ispoviednika.

četvrtak, 26.06.2008.

....početak priče

="0" alt="Image and video hosting by TinyPic">
Možda ovo i nije tako dobra ideja kako mi se činilo prije. Idem pokušati.
Možda ovo i nije tako dobra ideja kako mi se činilo prije. Idem pokušati.
Zašto pišem pa čak i kada sam u dvojbi?
Želim nešto izreći. Reći iskreno.Bez zadrške.
Ne želim nikoga opteretiti. Ni one koje znam ali ni vas koje ne poznajem.
Želim samo prijeći na pravu stranu. Ne mogu više živjeti u zakrilju sjene. I ovo što pišem je raskrinkavanje. Pišem i u nadi da ću nekome možda pomoći ali i da će netko meni pomoći.Netko tko je prošao što i ja.

Dogodilo se jučer.
Poslijepodne, nakon ručka i opranog suđa, povukla sam se u sobu. Nešto sam gledala po interentu i za oko mi je zapeo link za chat. Ne volim takav oblik komunikacije,ali ovaj put sam kliknula.Možda zato što sam negdje u podsvijeti nosila riječi drugih kako moram nešto učiniti u namjeri da nekoga upoznam. Chat je valjda jedan od tih načina. A razlog zašto ne volim je taj što se ubacuju ljudi sa komentarima kojima aludiraju na svašta. Uvijek ih odbacim. Istog trena. Ali jučer sam "prihvatila" igru. Baš da vidim što hoće taj dečko. I nekome tko otvoreno govori što mu je na umu, povjerila sam kako se osjećam. I otkrili smo da smo dvoje usamljenih i prilično frustriranih ljudi. Iznenadila sam se kako je razgovor išao normalnim smjerom. A baš to što se ne poznajemo nam je išlo u prilog totalnoj iskrenosti.

Samo sam htjela nečiju pažnju, nježnost. Jer tako je bolno nositi se sa tijelom koje gori. Moda po prvi put se nisam pretvarala. Govorila sam što mi je teško i kako se teško nosim sa požudom koja se teško gasi.
Cijeli život se borim s tim. I jučer sam klonula. Pustila sam da budem poražena.
Slijedilo je samozadovoljvanje.Svatko na svojoj strani. Bila sam tužna ali teško je stati. I odjednom mi se učinilo sve normalno, i slike njegovog golog tijela koje mi je slao. I slike koje sam mu ja poslala. Tijelo je bilo opušteno i bila sam jako tiha, i dalje iskrena.Istovremeno sam se zgražala nad sobom ali i postala svjesna da sam to ja, da je to istina o meni. Ja koja se zgražam kada čujem da netko prespava kod dečka ili kada kaže nešto na temu seksualnosti.Uvijek sam ja ta koja gleda s visoka i osudom. Ovaj put nikoga ne gledam s visoka,nego s poda. Poražena sam i mislila sam da ću ostati ležati kao teško nokautirani boksač.
Istina će vas osloboditi. Riječi koje su me nježno dotaknule i od kojih sam se prenula.

Znam gdje sam, dobro znam koja sam vrata otvorila ali te riječi su me podigle. Zar sam morala tako strahovio pasti da upoznam sebe, onaj dio sebe od kojeg bježim.
Kao kad je nešto dobro sakriveno i otkrije se tek kada se posuda razbije na stotine krhotina. Tako se dogodilo i meni.Pad u grijeh samozadovoljavanja je razbio moje pomno ugrađene naslage o sebi samoj. S onim dijelom sebe s kojim se ne mogu suočiti, zatvorila sam vrata i stavila teški zasun na kojem piše:čistoća.
A tako ne ide. Jer rana ostaje i postaje veća dok ne provali poput erupcije koja sve raznosi i ruši.
Jutros sam se opet čula s tim dečkom. Pokušao me je utješiti riječima da je normalno utažiti seksualnu glad. Ali ako je normalno, zašto se poslije osjećam prazno, jadno, potišteno. Iznenadila sam se kada mi je priznao da se i on tako poslije osjeća. Kako tužno, biti vezan uz nešto što odnosi dio tebe ma koliko imao izgovora, opravdanja,kada nešto nije uredu onda nije.
Pitao me je da li mi se može koji put javiti. Rekla sam da može ali da ima u vidu da se želim izvući iz svega ovoga. Prisato je uz to i rekao kako bi i on htio da može drugačije ali si ne može pomoći.
Ostala sam zbunjena. Zahvalila sam mu na njegovoj iskrenosti i osjećala sam s njim neku bliskost jer smo kao dvoje nasukanih i prevarenih od svijeta koji promiče svoje laži kao istinu pa tko se ulovi.

Spremila sam se i otišla po jakom suncu niz ulicu na posao.Jako tužna od pomisli na milost kojoj sam pristajanjem na grijeh, zatvorila vrata. I srce mi je vrisnulo od boli što sam Njemu, Svome Spasitelju zadala bol.
Želim se podići i prijeći potpuno na Njegovu stranu obale. Predugo hodam za Njim ali nekom svojom stranom.

Umorna sam od pobožnih riječi, moralnih prodika. I zapravo je grozno, što je taj dečko bio iskren prema meni, bio je ono što je,bez pretvaranja za razliku od mnogih koji mi prilaze sa maskama kršćanske svetosti.

Doista sam vam zahvalna ako mi možete pomoći, ponajviše vlastitim svjedočanstvom kako ste izašli iz ovog grijeha koji mi se toliko gadi da sam ga potpuno izbacila i ignorirala, ali koji se vratio jer nisam u korijenu sasjekla njegov utjecaj.

Mail je sa strane. Mnogo će mi značiti vaša potpora i iskrene riječi.
Hvala i Bog vas blagoslovio!

Petra

<	srpanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

.....

Prelazak na Njegovu stranu.
Napokon se potpuno odlučujem za taj korak.


"Čisto srce stvori mi Bože,
i duh postojan obnovi u meni."

prelazak@gmail.com

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr